Beskraj u slobodi – Dražena Tkalac

 

BESKRAJ U SLOBODI

 

 

Mišljenje mišljenja samog

kazuje mi misao o misli jednoj, koja misli da misao biva, u trenutku kazivanja svog. Težnjom da uobličim nerečeno u recivo, sadržajem određenim ljudskim umom, svjesno doživljavam nesvjesno, kroz nejasne pojmove izražene mislima jasnim.

 

Pomislih…

Na pravom sam putu koji ka saznanju vodi, ne shvatajući da sam uhvaćena u očigled bezizlaza. Bezizlaza, u kom izlaz vješto uzmiče i sve više odmiče. Samo jedna spoznaja o  svemu tome javlja se kao umska misao kazujući: ,,Put,  koji je potraga za cjelovitom istinom i smislom bića, nalazi se u beskraju nedokučivog koji je na ničijoj zemlji i prostoru ničijem.”  Neuhvatljiva, a opet prepoznatljiva u onom bilu nemira i nespokoja ljudskog duha koji uporno traga za  mišljenjem samog mišljenja i u sebi nosi težnju za kazivanjem neizrecivog…

                                        

Težila sam,

da u svim uslovima koji van mene postoje i stoje, zadržim svoju unutrašnju nezavisnost. Slobodu sebe same. Došla sam u sukob sa svim vidovima nametanja, posjedovanja, pa čak i sa raznim uokvirenim ideologijama. Priredih sebi gozbu uma koja je bivala opasna. Takva još uvjek biva. Uvjek će bivati takvom… Dok u sebi krije, jos uvjek skriva i uvjek ce kriti mogućnost da izmakne tlo  pod nogama. Da se utopi u sebi samoj kao beskraj praznog mudrovanja.

 

U meni

još težnja preživljava i diše, za znanjem koje je slobodno i oslobođeno od svih znanja, saznanja. U onom obliku kad postoji još samo radi sebe samog…

 

Usmjerila sam um

u beskraj umovanja. Oslobodila ga da slobodan u dubinu tone. Mislila, jedino takav može posmatrat kao što Bog to ponekad čini. Bez ovde i sada. Nade i straha.  U prostoru brisanja granica postojećeg…

 

Oslobodjena okova

uobičajenih vjerovanja, tradicionalnih predrasuda, mirno, nepristrasno, jedino iz želje za ličnom spoznajom i znanjem, uvidjela sam da  tako mi teško ide, još teže mi pada, to što ljudi ne razumijuni ni sebe same. Ni druge van njih,  kao ni one koje u sebi zarobljene drže…

 

 

Ne shvataju,

ne razumiju da je sloboda duha  jedini način da se sloboda sazna, spozna, osjeti, takne. Da se ostane na putu koji ka tome vodi. I što si više ti takav to te više osuđuju. Ograđuju u svoje okvire skučenosti. Drže te u okovima. U mišljenima svojih misli, koje vjerovatno ni nisu njihove. Ne  spoznavaju da sve je to lažno stanje. Uništavaju te!

 

Lagano uništavaju

u tvojoj slobodi. Sve čine samo da bi ti pokazali da su zablude njihove, ideologije, politička uvjerenja, mitovi, paganski običaji, unutrašnji porivi, sopstveni zatvori, uobičajena vjerovanja, uokvirenost sopstva, tradicionalne predrasude… TOČNE! I da su boraveći tako,  u sjenci svoga nad ja, zaboravljajući i podsvjest u svjesti (koja im u nesvjesti tone i tamo se davi) ipak iznad tebe  i beskraja tvoga u slobodi tebe samog.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

Leave a Reply

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  

  

  

Anti-spam zaštita - izračunajte koliko je: