Gumene lutke – Dražena Tkalac

 

 

GUMENE LUTKE

 

Prijatelji zajednički? Nemamo ih. Poznanike tek. O mene se očešu u prolazu i ostavljaju prividno saznanje o medžusobnom poznanju. Odbijaju da bivaju iskreni. Ne libe se da budu dvolični. U svojoj plastičnosti bivaju gumene lutke u pokretu. Pred mojim očima foliraju no u očima i dalje ostaju grešnici. Odbijaju da opće u iskrenom. Prave se da su budni. Funkcioniraju na baterije. Crpe pozitivnu energiju iz svega što njome zrači.  Prispjeli podaci ka tebi o meni iz njih mirišu nezdravo. Ti si naivan ako vjeruješ u točnost nečega što ti drugi o nekome, tko prisutan nije, govori.Ako ne posjeduješ nisku latentnu inhibiciju i ne blokiraš svjest od viška informacija postoji opasnost da sve to napadne um. Njih će svakako da izgrize savjest. Tebi će se zgrčiti mozak.

 O mene su se očešali ludaci. O tebe se još uvjek trljaju. Obnevidjeo ćeš otići i tražit ćeš ono mjesto. Kad pročistiš misao u samici samoga sebe shvatiti ćeš, kao što sam i ja, nikada nisi sam dovoljno čist da bi sijao na oltaru. Ne treba ti začin nit so da bi opet pasao travu. Nevinu. Nezapisanu. Kada se trgneš i otkineš shavtiti ćeš. Ne treba očekivati od ljudi ono što ne nose u sebi.

 Sa lakoćom se svemu učini kraj. Ne treba napadati projektilima. Oni koji imaju cilj razaralačkog malaksavat će polako. Njihov jezik orat će plitko. Nervi više neće uzdrhtati pred lažnim prosijakom koji traži obrazac da je uspio u prevari.

 Davno sam prestala da se okrećem za krezavim psima koji su parali uši neskladnim lavežom. Pokazujući svoju bestid i besćud ujeli su sami sebe. Ja sam se osmjelila. Izašla sam u svijet. Putujem prostorom koji zamire. Odavno sam pocjepala detalje. Kazuješ kako su mi oni potrebni. Ograničio si sliku o meni. Suzio si je tako što si mene strpao u mislima svojim u sužanj tamnica u kojima misliš da obitavam. Ne prepoznaješ me da bi me poznao. Vidim. Zavjese si namakao kao mrene na oči. 

 Ne podnosim korektan brak jer ne vjerujem u bračne vječnosti. Podnosim ljubav i njenu trajnost. Kad ona stane radujem se konačnosti. 

 Korespondirati darmarom je kao da se kinđurimo blatom.  Stiče se utisak da smo blesavi. No nisam kao drugi. Ne tražim ništa. U nevidljivim ulicama odražavam mentalnu higijenu sa tobom. Tvoj mistični odlazak od mene, moj od tebe ostavlja prostor da masturbiramo i općimo sami sa sobom. Kao i prije susreta u nevidljivim sferama. Mi smo oni koji žele hiljadu stvari odjednom nemajući vještinu definisinja šta nam je zaista potrebno. No jedno znamo,  utičemo na pomjeranje svemira van nas unutrašnjim silama.

 

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

Leave a Reply

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  

  

  

Anti-spam zaštita - izračunajte koliko je: