s.k.o. – 2019.

1. strana

SADRŽAJ:

1. strana: SPOMENKA DENDA HAMOVIĆ (biografija)

**************************************************

SPOMENKA DENDA HAMOVIĆ

****************************************

1. BUDIMO LJUDI – PATRIJARH PAVLE

Polako u plićak Pacifika zagazi
Pogleda u nebo – dugo i molitveno
Pa dva bela oblutka iz bistrine uze
Poljubi ih, stavi u džep i prekrsti se
Taj čovek, mali rastom – gorostasne snage
Jedan je od nas – stamen, sve nadrastao nas
Duhovnošću, smernošću i blagodarnošću
Dušu blaži tihom reči – kȏ tamjan leči –
Gojko Stojčević, na Usekovanje rođen –
Vaspitač, veroučitelj, monah, vladika
Na tronu Svetog Save ustoličen kao
Četrdeset i četvrti srpski Patrijarh
Po apostolu Pavlu dobio je ime –
Sa njegovim smislom stopljen – mali pred Bogom
Veliki u bivstvu – u Svetlosti je večan –
Misionarstvom žedne i gladne celio
Zanate znao, stvarao – i rezbario –
Naravstven, blagorazuman – sušta sabornost
Simvol vere i slovljen: „Svetac koji hoda“
Zdravlja je krhkog bio – isceliv’o ga Bog
„Budimo ljudi, uvek i svuda“ – zavešta
Njegova Svetost svom rodu i narodima –
Patrijarha Pavla vernici molitvama
Ispratiše u večnost – pred pretke u Svetlost.

 

2. SVETA PETKA

Sveta Petka, zaštitnica ‒
Muk svoje duše – putanja pusta
U osmehu ženi se skriva ‒
Ne da da na licu zablista.
Sveta Petka, blagodušna ‒
Na životnu stazu ruku polaže
Žena se u molitve Njoj svila ‒
Kad podivlja trnje patnje blaže.
Sveta Petka, podvižnica ‒
Pred Ikonom grudu grudi budi
Žena svoje burne dane otvori ‒
Misli joj povede iz studi.
Sveta Petka, milostiva ‒
Kad uzdah rije i krvlju brodi
Na sklopljene ruke čelo klone ‒
U hrabri mir dušu žene vodi.

 

3. BLAGODAT MOLITVE

U blagodatnoj svetlosti
Zatalasam svoje strasti
Mravinjaju ispod kože
Predajem se Tebi, Bože
Molitva mi sve pošasti
U dlanova poljub spusti
Nemiri usana tvore reku
I u tihovanje suzno teku
Blaži me buđenje svevida
Molitva čisti nus* i vida.

 

4. MOLITVA ZAMLADI

Molitva mi nemir greje
A kamena mis’o moli
Kad grudima grebe, veje
Žara klija, telo boli.
U poljubu mi dlanovi
Majko Sveta, astral željan
Bdi nevidan – sna tonovi
I pupolja Jastva ljiljan.
Polen seje, bol zamladi
Čuva me, u Nadu svije
A dušu mi svu okadi
Mir u nemir tiho lije.
Molitva mi pitalice
Miluje i grudi zari
Zvezde roje lutalice
Tka u jar mir i umiri.
Majko Blaga, sve pasije
Solilokvij – drhat misli
Nus* svih ljudi u Veri je
Iz Molitve mir izrasli.

Nus* ‒ Duh, intelekt; kod Anaksagore: duša sveta; kod Platona i Aristotela: duša koja misli, a po kojoj se čovek razlikuje od životinje. (grč.)