PRASKOZORJE
***
Prasak zore
Svici gase vatru svoju
Obuzima me jeza
Ćutim, rumenim
Razmišljam nekako
Ne ide mi
Neshvatljivo sve se čini
Tako ružan san
Možda strašna java
Drhtim na litici
Gde gubi se nada
Stojim sasvim sam
Ne želim da se predam
Borim se
Tužno me gasi sve
Bolno koračam
Na ivici sudbine zle
Obećavam, neće me slomiti
Dugi, teški dani
Dolazi spasenja noć
I opet će daleko biti
To otužno praskozorje.
Jasmin R. Ademović
Leave a Reply